Udruga umirovljenika HEP-a Slavonije i Baranje, podružnica Osijek je organizirala i realizirala izlet u Đakovo u srijedu 27.03.2024.
Obzirom na dosta veliku cijenu angažiranja autobusa za bliže destinacije, odlučili smo se prijevoz obaviti osobnim automobilima i namiriti troškove prijevoza vozačima koji su vozili.
Bilo nas je 18 članova udruge i 7 nečlanova.
Posjetili smo pastuharnu Državne ergele lipicanaca Đakovo i prisustvovali veličanstvenoj konjičkoj predstavi uz glazbu u zatvorenoj jahaonici. Upriličene su sinkronizirane parade jahača u paru, zatim dva para i na kraju dva četveroprega sa svečanim kočijama. Obišli smo štale za pastuhe lipicance, te lijepe plemenite životinje, kao i hipodrom, a najmlađima su upriličene vožnje u ukrašenim kočijama. Ergela je osnovana davne 1506. godine.
Potom smo posjetili Muzej Đakovštine (osnovan 1951. god.) i uz stručnog vodiča se upoznali sa svim sastavnicama Muzeja i eksponatima posloženi po vrstama i razdobljima nastanka. Đakovo je u Rimsko doba imalo naziv Certissa, a u Osmanlijsko doba Jakova.
Posjetili smo i pogledali urešenost crkve Svih Svetih (crkve-džamije).
Prošetali smo uređenim korzom i na kraju smo posjetili i sveobuhvatno razgledali Đakovačku katedralu Svetog Petra uz nesebična objašnjenja dežurnog pazitelja. Upoznali smo se sa osnovnim značajkama izgradnje katedrale proistekle od nesebičnosti idejnog tvorca, hrvatskog biskupa, doktora-teologa, profesora, političara, pisca, utemeljitelja središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija, dobročinitelja i velikog mecene Josipa Jurja Strossmayera. Detaljno smo pregledali glavni oltar kao i većinu od ukupno 43 freske. Inače, Strossmayer je rođen 1815. godine u Osijeku u ulici Šamac (danas Šamačka) u kući koja se nalazila gdje je sada prilaz hotelu Osijek. Nakon završene pučke škole (danas O.Š. Svete Ane) , u Osijeku je pohađao i 6 razreda franjevačke gimnazije. Slijede Đakovo, Pešta, Petrovaradin, Beč, Zagreb i na kraju Đakovo.
U kripti katedrale smo vidjeli grobnice gdje su pokopani službujući biskupi i naravno, središnju, veličanstvenu grobnicu Strossmayera. Također, u podrumskom dijelu smo, iznimno, vidjeli jedan vrh hrastove vertikalne grede koje su činile temelje u močvarnom terenu na kojima je građena ova stolna crkva i dovršena 1882. godine. Katedrala je simbol i ponos grada Đakova.
Lagano smo prošetali „Velikim parkom“ do bine gdje se, svake godine početkom srpnja upriličuju završne manifestacije čuvenih Đakovačkih vezova.
Spoznali smo pitomu i široku slavonsku dušu, osjetili toplo šokačko srce i nakon zajedničkog ručka i druženja smo se, zadovoljni, vratili doma.
Foto: Dušan Pajtak i Nikola Šarić
Sastavio: Nikola Šarić
